Zacenjivanje je poznato i kao „breath-holding spells" ili „zacenjivanje daha." To je neurološki fenomen koji se javlja kod male dece i karakteriše ga napad plača praćen kratkotrajnim prestankom disanja. Dešava se kao odgovor na određeni stresni ili frustrirajući događaj koji izaziva snažne emocije ili bol kod deteta.
Foto: Freepik
Tokom napada zacenjivanja, dete obično počinje jako da plače, a zatim izdiše snažno, prestaje da diše i može čak privremeno izgubiti svest. Ova pojava može izgledati zastrašujuće, ali je važno napomenuti da napadi nisu štetni po zdravlje deteta i obično prolaze sami od sebe za vrlo kratko vreme, obično između 10 i 20 sekundi.
Zacenjivanje se obično javlja kod dece u uzrastu od 6 do 18 meseci i često prestaje do 6. godine života. Tokom napada, detetova koža može postati plava ili bleda, ali nakon napada dete obično brzo povrati normalnu boju kože, svest i disanje.
Postoje dve glavne vrste napada zacenjivanja koje roditelji mogu primetiti kod svoje dece
Tokom ovih napada, deca izražavaju snažne emocije kroz dve glavne vrste manifestacija - plavi napad, koji je povezan sa besom i ljutnjom, i bledi napad, koji često izazivaju strah, bol ili neočekivani događaji.
Plavi napad:
- Povezan sa izlivom besa i ljutnje.
- Dete snažno plače, prestaje da diše, i može privremeno izgubiti svest.
- Nakon 30-60 sekundi, disanje se normalizuje, a boja kože i svest se vraćaju.
Bledi napad:
- Obično izazvan strahom, bolom (npr. vakcinacija) ili neočekivanim udarcem u glavu.
- Dete može pasti, srce mu usporava rad, bledi, oznojava se.
- Za 30-60 sekundi, dete se potpuno oporavlja.
Iako su napadi zacenjivanja nepredvidivi, roditelji mogu preduzeti određene korake kako bi olakšali situaciju. Kada primete nameru starijeg deteta da postigne neki cilj, mogu pokušati skrenuti pažnju deteta na nešto drugo, poput pesme, igre ili muzike.
Šta vi kao roditelji možete da uradite
U ovoj situaciji, ključno je znati korake koje roditelji mogu preduzeti kako bi umirili dete i olakšali mu prolazak kroz ovu emotivnu fazu.
U trenutku napada, roditelji mogu:
- Proveriti da nema hrane ili drugih predmeta u ustima deteta.
- Postaviti dete u ležeći položaj.
- Ukloniti oštre predmete iz okoline.
- Staviti vlažnu krpu na čelo deteta dok ponovo ne počne normalno da diše.
Važno je izbegavati određene postupke tokom napada, kao što su veštačko disanje, stavljane predmeta u usta, drmusanje deteta ili polivanje vodom.
Foto: Freepik
Nakon napada, roditelji trebaju umiriti dete, izraziti ljubav i podršku, te podstaći razgovor o osećanjima. Važno je ne popuštati pred detetovim zahtevima, biti strpljiv i uporan, i pokazivati razumevanje za emocionalne izazove kroz koje prolazi.
Ipak, postoji nekoliko situacija u kojima je preporučljivo potražiti stručnu pomoć lekara, uključujući prvi put kada se javi napad zacenjivanja, napade kod beba mlađih od 6 meseci tokom hranjenja ili menjanja pelena, učestale ili snažne napade, kao i one koji traju duže od jednog minuta sa grčenjem i opuštanjem tela. Uprkos izazovima, važno je zapamtiti da je zacenjivanje prolazna faza u dečijem razvoju i nije povezano sa epilepsijom.