Osim zakona koji važi u svim državnim vrtićima, svaki vrtić za sebe određuje neka dodatna pravila. Određena autonomija na nivou vrtića nije ništa novo, jer se na taj način uređuju aktivnosti koje su važne za svaki vrtić kao jedinstvenu ustanovu. Među njima je i pravilo dobrovoljnog priloga roditelja kojim se unapređuju uslovi u kojima deca borave, a koji postoji u onim vrtićima u kojima budžetom nije određeno dovoljno sredstava za te potrebe.

Foto: Shutterstock
 

Ovaj doprinos poznatiji je i kao vrtićki dinar, a odvojen je od redovne naknade koju roditelji plaćaju. U zavisnosti od vrtića i ovaj vrtićki dinar je drugačiji, ne podrazumeva se baš u svakom vrtiću niti svake godine. Ipak - neki roditelji rado odvajaju sumu koja je potrebna kako bi uslovi za njihovu decu u vrtiću bili što bolji, dok kod nekih vlada mišljenje da je to potpuno nepotrebno i suvišno jer smatraju da već plaćaju dovoljno.

Šta u vrtićima najviše fali?

Vritićima najčešće nedostaje ono što se na dnevnom nivou najviše i troši. Ovde se ubrajaju maramice, ubrusi, pelene, ali i druga sredstva za higijenu. Ukoliko roditelji daju novac - ove potrebštine se redovno kupuju, dok u nekim vrtićima ovo roditelji, u dogovoru sa vaspitačima, donose ono što je potrebno kada se potroši.

Privatni ili državni vrtići

Kako do subvencija za privatne vrtiće?

Međutim, osim sitnih/redovnih nabavki, vrtići imaju i veće potrebe kada je u pitanju poboljšanje uslova za decu. Praksa je da se svake nove školske godine na neki način obnovi prostor u kojem se deca nalaze, pa se tako veći deo vrtićkog dinara koji daju roditelji odvoji za veća ulaganja. U tom slučaju često se menja tepih u sobi ili se obnavljaju ormari ili neki drugi deo nameštaja.
 

Da li dobrovoljno plaćate vrtićki dinar i koliko novca izdvajate za tu namenu?