Komentari za tekst "Zašto je važno prepoznati PRVE znake PSIHIČKOG nasilja u braku?"

Komentara
12
Ostavite komentar
I ja trpim psihicko maltretiranje, ali imam plan...stedim da bih mogla da zapocnem zivot bez njega, iz kuce prenesem kod svojih roditelja vrednije stvari koje ce mi trebati kada se iselim da ne bih morala da ih kupujem...serpe, peskiri, posteljine, nakit, poneko vredno pice. I kad dodje trenutak prijavis policiji maltretiranje, a vec si spremna koliko toliko za novi zivot. Suprug ne donosi novac od plate kuci, vec podize pomalo, a ostatak zarade drzi na racunu. Cula sam da mogu da podnesem zahtev za razvod braka i da trazim da mu banka blokira racun i da novac sa racuna bude predmet podele kao zajednicki stecena imovina. Da li je to tacno?
Ja trenutno placem.. nakon psihickog maltretiranja koje je ucestalo . Ne znam sta da radim ,zivim u inostanstvu nikog svog nemam kao ni finansijski. Vec mi je zaprijetio ako krenem Tim putem da cu tek onda da izgubim sve ... da nikada Sud nece dati meni dijete jer ja ne posjedujem nista . Sve je on ostvario. On pije ko smuk, Boze ne znam kako ustaje na posao. Definitivno je alkos I ne znam dal je to zbog toga. Mene zove redovno glupacom , gubitnikom, debelom, kujom ... molim Boga vec godinama a nista .... on je sve " snazniji " u svojoj arogantnosti. Mislim da cu ja zdravstveno da odem. Gotov svaki dan strepim sta ce on za nesto reci ,I stvarno opale kritike ,vice na mene . Ako me zove sa posla slucajno ako ne cujem posto je bucno gdje radi on pocne da se dernja na mene ,psuje I spisti slusalicu. Onda kada dodje kuci nastavlja kako sam ja ovakva onakva... ne znam zasto ,sta sam Bogu skrivila hiljadu puta sam se pitala ..... tesko mi je a izlaz ne vidim.
Prvo, od sedenja i plakanja nema nista, i to sto se nadas da ce se nesto promeniti, to ne znaci da hoce! Treba da sagledas stvari realno, da skupis snagu i odes od tog coveka pored koga si nesretna. Prvenstveno TI treba da budes srecna, zadovoljna i ZDRAVA da bi mogla da se posvetis detetu u svakom smislu. Taj necovek samo crpi tvoju energiju i hrani se njom i manipulise tobom. Bitno je samo naciniti taj prvi korak. Posao uvek mozes da nadjes i da zaradis za zivot. Zakon postoji za sve, a pre ce biti da on nece imati pravo na dete s obzirom kako se ponasa. Ovo ti ne pisem jer je 'lako biti pametan' kad je tudji zivot u pitanju. Ovo ti pisem jer sam prosla kroz psihicki pakao. Posle porodjaja sam dozivela da me partner poceo ignorisati, ponasao se hladno, odvratno, nezainteresovano, navodio neke glupe izgovore kako bi mene okrivio, izlazio je u kafane, dolazio kasno kuci... bilo je svega. Osecala sam se odvratno. Cak sam otkrila i da se vidjao sa drugom zenom, ali to nije hteo da prizna. Pokusao je da me izmanipulise svojim lazima. Ali ja sam samo jedno vece presekla, spakovala moje i bebine stvari (tada je beba imala dva meseca) i vratila se u svoju rodnu kucu. Nije me cak ni nazvao telefonom, samo je poslao sutradan kratku poruku kako je beba.. Nismo se pomirili. On je sa tom zenom za koju sam sumljala na pocetku. Vreme prolazi, a vreme leci svaku ranu.
Nadji snage u sebi. TI trebas tvom detetu i SEBI. Ne dozvoli nikom da ti upropastava zivot. Ustani i bori se za sebe i za svoje dete, jer nece niko to uraditi umesto tebe ❤️
Čitam ove komentare i beskrajno sam tužna. Odrasla sam u porodici u kojoj je otac tukao i psihički i verbalno, pride, je maltretirao. Kad sam ja odlučila da se uda, nekako sam osetila da to nije to, ali sam verovala da grešim. Još u toku zabavljanja sam primetila da me on odvaja od drugarica, da moram da dokazujem da ga nisam varala. Morala sam da govorim o tome ko je pored mene seo, da li sam na nekoj žurki plesala sa nekim, da li me je neko muvao. To mi se nije činilo tako drastičnim. Volela sam ga. Te rasprave sam rešavala tako što se nisam mnogo viđala sa "nepodobnim" drugaricama, nisam išla na žurke bez njega. Ako BiH i otišla, to sam krila. U braku je sve postalo vrlo naporno. Dvoje dece, posao, domaćinstvo...Nije previše pomagao oko toga. Shvatila sam da me vara. A kontrola se nastavlja. Mnogo puta sam se tresla kao prut kada bi me neki kolega poslovno nazvao. Onda bi nastalo objašnjavanje, dokazivanje, pretraživanje po telefonu...Osećala sam se kao miš u vakuum kesi. Bila sam laka roba koju može da zavede svako uz dve slatke reči. Družila se slabo. Muške kolege sam izbegavala i da spomenem. Mnogo puta plakala. Stalno bila pod optužbom da sam neverna. I, jednom sam se i zaljubila. Pomislila sam, ako sam za njega kurva, stvarno ću ga prevariti, pa da imam stvarno šta da krijem.Ostavila ga. Međutim, prekinula sam tu aferu i vratila mu se. Deca su bila mala. Majka i sestra su me nagovorila, jer, kako ću kao podstanar sa dvoje male dece. Nekoliko godina kasnije je on to saznao, ali, nije se moglo objasniti da je to završeno, da sam to uradila iz očaja. Em je neprekidno imao ljubavnice, em me je zlostavljao. Instalirao mi je program za praćenje poziva, lokaciju nisam smela da isključi. Ako BiH otišla kod sestre, morala BiH da se javim na telefon da on čuje sestričinu, kao dokaz. Ili da idem sa svojom decom. Nisam smela da se družim sa osobama koje on ne bi odobrio. Ako BiH se obukla kako mu se ne sviđa, komentarisao bi da to radim jer hoću mušku pažnju. Postala sam stara raspala kurva koju neće niko. Ko će ženu, staru, sa 45 godina koja ima dvoje odrasle dece, i tako, mnogo uvreda.
Uhvatila sam ga da ima drugu jer je sa šljokicama od senke došao kući. Pošto je sve pobijao morala sam da se strpim. I, našla sam mu u telefonu snimljene njene poruke i pozive jer je i nju pratio.U računaru sam nalazila lascivne fotografije koje je slao ljubavnici. Njihove slike sa izleta... Kad se otkrilo, ona me je maltretirala, on nije hteo da zaštiti. Jednom smo ih sreli u gradu. Ona je bila sa svojim detetom koje ga je prepoznalo. A, uporedo sa tim, maltretirao me je i dalje sa ljubomorom. Pokušala sam da se ubijem. Moj sin i on su to videli na vreme. Nisam imala snage da izađem iz toga. Postala sam kao on: kontrolisala sam šta radi na telefonu (ukoliko BiH uspela da provalom šifru), računaru...postala sam najgora verzija sebe. I, tako, 24 godine pakla. U tom očajanju, uspostavila sam kontakt sa čovekom sa kojim sam bila u mladosti, na početku fakulteta. I on je bio nesrećan. Zahvaljujući tome da smo oboje želeli, pre svega, da budemo zajedno, jer smo jedno drugom bili prva ljubav i najsvetlije sećanje, odlučila sam da napustim muža. Odmah nakon susreta sa nekadašnjim dečkom, saopštila sam da ću se razvesti. Bilo je teško, uz mnogo uvreda, poniženja, lupanja vratima, vređanja i dece, ali, izašao je iz stana i otišao u svoj. Pokušavao je da uspostavi vezu sa mojim izabranikom, slao svakakve poruke i mejlove. Moja advokatica ga je upozorila, te je morao da se smiri. Sada otplaćuje kredit sama. Rata 330 e, plata 700e. Kad platim račune, malo šta ostane. Deci je počeo da daje minimalnu alimentaciju. Dala sam bivšem mužu 5000e (pozajmila, a deca će vratiti kad završe fakultete) i auto (obeštećenje), deca su sa mnom. Ja živim sa njima ali i svojom prvom i poslednjom ljubavlju, naizmenično. On se, zbog mene, vratio iz inostranstva našao stan i živi na relaciji Beograd- London. Srećna sam. Napokon mogu sve što hoću. On mi pruža svu moguću ljubav. Šetamo, gledamo fasade, čitamo slične knjige, gledamo serije, uživamo u analizi umetničkih dela. Smejemo se istim stvarima. Postajem najbolja verzija sebe. Deca su sve prihvatila. Uvažavaju se međusobno. On im je prijatelj. Moj bivši muž pokušava da nađe partnerku. Uvek ima poneku. Verujem da je I on srećan. Sa mnom nema kontakta jer sam ga ja "varala i izbacila iz stana". Sa decom je unormalio odnose jer je i prema njima bio odvratan. Sve te promene su se desile od aprila 2022. do sad. S vremena na vreme, osetim tugu. Ne znam zbog čega. Iako sam tog aprila donela najbolju odluku, nosim se sa mnogim tugama. Čak i bivšeg muža žalim
Loše se osećam kad ispričam kako sam živela. Grize me savest, jer pričam loše o bivšem mužu. Ova anonimna ispovest je moja potreba da izbaci iz sebe tu tugu. Možda nekome bude podrška. I što bi Lane Gutović rekao, čim ne šteti, korisna je.
Nazalost vidim da nas ima mnogo u slicnoj situaciji. Ja sam majka troje dece, nisam zaposlena jer za ovih 20 godina pakla svaki moj pokusaj da se osamostalim je bio kaznjavam jos vecim psihickim, verbalnim i ekonomskim nasiljem prema meni i deci. A zavrsila sam fakultet. Moj suprog je monstrum kakvog nema. Starija cerka je u depresiji godinama, sekla se, zelela da umre. Sin ima probleme u ponasanju. Mladja cerka krece u regresivan ponasanja. A ja ako se razvedem zavrsicu sa troje dece na ulici i 24000 din alimentacije. Odim saveta i osvescivanja da smo zlostavljanje ne vidim nikakve koristi od bilo kakvih organizacija. Zastita od nasilnika prakticno ne postoji. Koja je kazna za nasilje koje se odigrava ssvakodnevno 22 godine? Mene je vise unistilo psihicko nasilje i ponozavanje nego par udaraca i prevare koje sam istrpela. Samari su nista naspram onog sto se moze recima uraditi drugoj osobi. Kad god sam htela da se iscupam vrlo brzo shvatim da izlaza nema ili ga ja jos ne vidim. I nesto sto je veoma bitno - nikad necemo prevazici osecaj zetve dok nasilnik ne bude adekvatno kaznjen i osudjen. Meni sad nije dovoljno samo da odem. Posle svega , da bih se oporavila ako je iakko moguce, zelim kaznu za nasilnika.
Onako kako bi ste posavetovali vašu ćerku da je u toj situaciji, tako uradite. Eto, samo zamislite koji bi predlog imali za nju da je na vašem mestu. Smišljajte planove i korake za budućnost bez nasilnika, imate jedan život, a vaša deca očigledno pate, morate da odete.
Безмало 60 година живота и 35 година брака. Брак заснован на љубави. Убрзо схватим и на пуно љубоморе. Свему се придружио и алкохол. Промене прича, понашања, мишљења. Највише се тицало мене. Без икаквог разлога и повода сам слушала проверавања- где сам, кога је било, Бог зна с ким сам била... Куд год бих пошла водила сам и децу са собом јер сам била најсигурнија кад су уз мене и да никоме нису на терету. И тад је био сумњичав. Приче и испирања мозга су трајала и трајала. У афекту сам рекла да ћу да га преваром с првим који наиђе и да то неће ни знати. Прошле су године. Запослила сам се. За разлику од претходних година, овог пута се није противио мом запослењу. Ипак, на посао сам знала да идем и плачући јер су се провокације по питању моје моралности само низале.
Десило се, после скоро тридесет година да сам у неком тренутку туге поклекла ласкавом и неискреном човеку. Неко би рекао "женска памет". Ја бих рекла пажња макар и лажна.
Мислим да је то онда тешки очај.
Сазнало се за везу. Авај и као мени. Дрвар и камење. Сад сам дала повода да каже да је за све био у праву.
Жао ми је због свега али не могу да избришем и порекнем. Увреде још веће
Најгоре је што код дотичног човека не постоји ни Џ од џентлмена и постала сам тема оговарања. Одем где морам, са великим страхом. Неугодност је увек присутна.
Супруг пије и конзумира терапију од психијатра. Није пио сваки дан али сада да. Тада сам к***а над к*****а, Бог зна ко је све био са мном, то још траје, да ли сам и данас била с њим...
Покушавала сам да одем али тада нико нема мира јер је он ТУЖАН И НЕСРЕЋАН.
Ја сам срећна?!
Деца имају своје породице. И деца су већ уморна од његових испада.
а
Улажем у кућу да нам буде пријатније, да деца могу да дођу са радошћу.
Све ће да их растера а ја ћутим јер сам увек некако ја крива.
Vidim da nema nekog izlaza. Sve je lako kada si sam,ali kad imaš još dvoje predivne dece koja ne zaslužuju da to trpe i da glasaju da im majka propada iz dana u dan,onda je to druga priča. Objektivnom posmatraču deluje lako,ostaviš ga i nastaviše dalje. Ali nije to tako jednostavno.20 godina trpim omalovažavanje,ponižavanje,zapostavljanje,uvrede,i sve to zbog dece. Ne znam da li je to razlog ili sam kukavica da krenem dalje. Sad vidim da nema nazad. Ja sam visokoobrazovanih žena,porodica i deca su mi svetinja,nisam uradila ništa što bi se kanala ili što ne bi volela da neko meni uradi. A sad je došlo do toga da sam plod,kurva dno dna....kako krenuti dalje a da deca ne trpe i ne osete taj gubitak? Na meni je da učinim još jedan pokušaj,da odem i krenemo iznova,iako znam da me ni tada nece ostaviti na miru. Pa sta nam Bog da. Nazalost,ko zna koliko zena ovo trpi samo zato sto nisu materijalno obezbeđenje ,jasan zaposlena i bez obzira sto cela plata ode na potrebe za kuci,to se nigde ne piše i ne računa. Ja ne vredim ništa. A gde Jos briga o deci koja je bila prepuštena samo meni zbog prirode njegovog posla. Ne znam. Ne vidim svetlo na kraju tunela.
Već 40 godina trpim nasilje, najpre je bilo fizičko i psihičko. a posle intervencije policije nastavilo se psihičko nasilje. Jednom smo nešto pričali o sreći i nesreći, ja sam rekla da nikada nisam bila srećna, misleći na to da od detinjstva dobijam batine, pa do skoro, i kao što rekoh rekla sam da nikada nisam imala sreće, na to će moj kobajagi muž da kaže pa možda nisi ni zaslužila da budeš srećna. Ja sam se samo skamenila.
Imam prijateljicu koja trpi psihicko i fizicko maltretiranje od strane svog supruznika,ja je ohrabrujem da ga prijavi ali mislim da je uzelo maha.
Brinem se za nju i nadam se da ce se odluciti na takav korak sto pre da ga prijavi i ponovo zivi zivot punim plucima!Stop nasilju nad zenama. Inace da kazem da smo u inostranstvu ne u Srbiji,cim bolje za nju jer ce imati i vecu podrsku od strane drzave.
Nije ništa bolje u inostranstvu, ako je viza vezana za brak, tu tek nastaju problemi, čak ti policajac preti da ćeš biti deportovana ako prijaviš nasilje.
Da, to je tek uzasno. S jedne strane si nezaposlena, tek učiš jezik, s druge strane deca, a sa treće viza koja visi o koncu bekneš li bilo šta. I onda se razboliš od stresa.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »