Korak po korak
Do kraja nedelje moj stariji sin Luka imaće pune dve godine i osam meseci. U gradaciji: novorođenče, beba, klinac, dečak… nisam siguran kako se tačno nazivaju stepenice na toj skali. Znam samo da je Luka domašio novi stepenik.
Noša je savladana, nekada se čak budimo u sred noći kako bi tražio da piški. Uspevamo i da se suzdržimo kada baš nije prilika, izdržao po sat vremena u vožnji bez odlaska na nošu…
Da li mu reći da stane na stepeniku do koga mogu lako da ga domašim i spustim?
Da li mu reći da stane jedan stepenik pre nego što mogu lako da ga domašim i spustim, jer slutim da će mali bandit ubrzati penjanje i stati na sledeći stepenik pre nego što bilo šta uradim?
Da li ga pustiti da se penje do stepenika gde uopšte mogu da ga domašim?
Da li ga pustiti da se penje dokle hoće i tiho u sebi govoriti „Očenaš“?
Da li ga odmah spustiti i kupiti mu sladoled kako bi „skrenuli sa teme“.
Ako nastavim sa vokabularom kriminalistike: odgovore biram u afektu. Ako i pogrešim, upravo se na to i „vadim“. Nema recepta i nema tačnog odgovora. Eto, ja Vam prenosim moja iskustva i dileme...
O autoru
Dejan Pataki je tridesetosmogodišnji tata, koji se posle ludog života u svetu di-džejinga i rock n roll-a skrasio i osnovao porodicu. Njegov sin Luka napunio je dve godine 8.novembra, a Viktor se rodio pet dana pre Lukinog drugog rođendana.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.


Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»






Ovog meseca puni dve... Isto sklapanje rečenica i opsednut je markama automobila!