Trenuci u kojima razmenjujemo najdivnije emocije

 

Ja sam Biljana, ponosna mama dva divna dečaka Bogdana i Alekse, naš razvoj i rast pratile su i prate kako ružni i tako i lepi trenuci...  

 

Pročitajte još priča koje učestvuju u konkursu:
Milanova i moja priča >>>
Borba iz koje sam izašla kao pobednica >>>
Bol, stid i upornost su se isplatili >>>
Veličina grudi nema veze sa količinom mleka >>>
Rešila sam da budem uporna >>>
Priča jedne mamice >>>
Naš trenutak >>>
Ljubav je jača od bola >>>
Dojenje i nova trudnoća >>>

Dojenje - Moj najveći uspeh >>>
Dojenje - prva NAŠA priča >>>
Moja priča o dojenju >>>
Nešto najdivnije na svetu >>>
Zadovoljne smo i beba i ja >>>
Dojila sam prva tri meseca >>>
Nema mleka >>>
Imala sam veliku želju da dojim bebu >>>
Neprocenjiva bliskost >>>
Borba sa sobom i okolinom o dojenju >>>
Dojenje sa kolena na koleno >>>
Majčino mleko je belo zlato >>>
Priča o Vuku, Maši i dojenju >>>
Težak zadatak, ali divan osećaj >>>
Priča o dojenju: Moj princ i ja >>>
Bila sam odlučna da ću dojiti svoje ćerke >>>
Dojenje je najbolji početak za bebu >>>
Dojenje je najlepša stvar na svetu >>>

Naoružajte se dobrom voljom i strpljenjem! >>>

Teško jeste, ali ne odustajte >>>

Budite strpljive i uporne >>>

                     

Tokom prve trudnoće sa nestrpljenjem sam čekala momenat kad ću svoje čedo da prislonim na grudi, da uživamo zajedno u tom blaženom činu dojenja, razmene emocija, mislila sam da je to kao na filmu. Niko mi nije rekao, a kamoli upozorio da to baš i nije tako lako, nisam znala koliko mi je potrebno snage, volje, truda i želje da uspem u tome. Bogdan se rodio tad sam se i ja rodila kao majka, malo je reći da sam bila kao pala sa marsa, malo je reći koliko je bilo teško i to sve zbog neznanja, zbog neadekvatne podrške medicinskog osoblja. 

 

U bolnici je došlo do upale grudi, bolovi su bili užasni, a Bogdan nije hteo, a ni mogao da povuče ni kap mleka, stvari su postale gore kad smo došli kući jer je on počeo da odbija prvo jednu pa drugu dojku, čini mi se da je plakao stalno, a i ja zajedno sa njim... Babica je pokušavala na sve načine da nam pomogne, ali moje čedo i ja nikako se nismo usaglašavali, nakon mesec dana muke pedijatar je rekao da obustavimo dojenje da nam je beba gladna i da pređemo na dohranu, pune dojke mleka ni za šta, mislila sam da ću umreti. Pristala sam na to, patila sam zbog toga, ali tad mi se činilo da izlaza nije bilo... Tokom narednih godina rada sa bebama  shvatila sam a i naučila da sam nesto mogla da promenim ali za mene i Bogdana je bilo kasno.

 

Šest godina kasnije rodila sam Aleksu, sasvim spremna da dojim svoju bebu i  da životom branim svoje pravo da dojim! Pedijatriskim sestrama sam zabranila da mu daju dohranu, naoružana literaturom i prethodnim iskustvom znala sam da je mojoj bebi dovoljna i kap kolostruma da bude sita, znala sam da je moje mleko melem za moju bebu i ništa drugo! Bolelo je i tad nadolaženje mleka, grudi su htele da mi eksplodiraju, ali stavljala sam obloge, nežno masirala dojke, a Aleksa je sikio kad god je to poželeo, a kad nije hteo znala sam da moram da izmlazam višak. Bili smo dobar tim i fabrika mleka je počela lepo da radi na čelu sa mojom bebom... Danas moj Aleksa ima tri meseca naravno sikimo i dalje, beskrajno me čini srećnom kad se zakikoće na mojim grudima sit i zadovoljan, to su samo naši trenuci u kojima podjednako uživamo i u kojima razmenjujemo najdivnije emocije...

 

Biljana Mikovic

 

Ova priča je deo konkursa Moja priča o dojenju. 
Saznajte više o konkursu i nagradama >>>

Napomena: Rubrika MOJA PRIČA predstavlja mesto za iznošenje ličnih iskustava roditelja i nijednog trenutka ne predstavlja zvaničan stav Bebac.com portala.
Objavi ovaj tekst na 
Ostavite komentar


Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »